Pse starije od 7 godina treba najmanje jedanput godišnje kardiološki pregledati.
Zapaženo je u praksi da mačke takođe zahtevaju obavezne jednogodišnje preglede čim navrše 10 godina života.

Ako imate jednu od dole navedenih rasa pasa neophodno je njihovo češće kardiološko ispitivanje.

Maltese, Pomeranian, Shetland Sheepdog, English Springer Spaniel, Newfoundland, Golden Retriever, Rottweiler, Boxer, Samoyed, German Shepherd Dog, Great Dane Keeshond, Bichon Frise, English Bulldog, Mastiff, Samoyed, Miniature Schnauzer, West Highland White Terrier, Cocker Spaniel, Boykin Spaniels Bull Terrier, Great Dane Keeshond, English Bulldog, Toy i Miniature Poodles, Labrador Retriever, German Shepherd Dog, Boxer, Yorkshire Terrier, Collie, English Bulldogs.

Dijagnostičke metode pregleda srca su:
– fizikalni pregledi (puls, auskultacija srca, perkusija gr. koša)
– EKG
– rentgen
– laboratoriski pregled krvi, ( serumski tiroksin, CK )

U praksi se najčešće srećemo sa kongestivnom, srčanom insuficijencijom u pasa i mačaka

Srčana insuficijencija je stanje u kome srce nije u stanju da zadovolji potrebe perfuzije krvi u tkivima, praćeno poremecajem metabolizma, funkcije organa i smanjenjem kapaciteta fizicke aktivnosti psa i mačke.

Uzroci nastanka HSI mogu biti:
– metaboličke prirode
– endokrine prirode
– poremecaji ishrane
– infekcije (bakterije,virusi)
– imunološki posredovane bolesti
– nasledne/genetske prirode (vezane za pojedine linije unutar rasa pasa)
– tumori
– traume
– toksini

Najcešće anatomske lezije koje nastaju na srcu na bazi navedenih uzroka su:
– endokarditisi
– dilatacija srca
– displazija mitralnih zalistaka

Dugotrajnim procesom sistolne i dijastolne disfunkcije srca organizam se suprostavlja kompenzatorskim mehanizmima. Smanjenju krvnog pritiska suprostavlja se adaptacijom neuroendokrinog sistema, bubrega i srčanog mišića. Povećana aktivnost srčanog mišića vodi u njegovu hipertrofiju, fibrozu i zapaljenje.

Kliničke znake koje mozete uociti kod vaseg ljubimca sa hroničnom srčanom insuficijencijom ogledaju se u otežanom disanju, neproduktivnom kašlju (posledica edema i emfizema pluća). Smanjena funkcionalna sposobnost. Pas ne trci kao pre? Odmah treba konsultovati veterinara.

Terapiju kod hronične srčane insuficijencije u načelu možemo podeliti na:
– simptomatsku,
– specifičnu

Tretman u nekim slučajevima treba da ima brži hemodinamski efekat. Vrši se upotrebom lekova kao što su: dobutamin, furasemid, nitropruscid. U drugim slučajevima koriste se ACE inhibitori – enalapril, spirinolakton, beta blokatori, masne kiseline (riblje ulje), L karnitin, taurin, enzim Q10. vetmedin 2,5 i 5 mg, fortekor, enalapril.

Diuretska terapija se daje uglavnom iz dva razloga:
1. da eliminiše akutni edem pluća ili telesnih duplji,
2. da se suprostavi natrijumu, odnosno zadržavanju vode, što je karakteristično za hroničnu insuficijenciju srca.

Furasemid je najcesce korišćen diuretik, ko-transporter hlora u Henleovim petljama bubrega. Dovodi do gubitka hlorida, natrijuma, kalijuma kroz urin. Smanjenje protoka krvi kroz bubrege utiče na isporuku furasemida u proksimalnim cevčicama bubrega, što otvara problem terapije diureticima. Generalno koristimo najpre viskoke doze furazemida paranteralno, a kasnije, po stabilizaciji pacijenta, perfuzije krvi bubrega prelazimo na peroralni tretman. Po potrebi koristimo kombinaciju furosemid – spirinolakton u odgovarajućoj dozi.